Ne počinjemo od uređaja. Počinjemo od problema.
Touchscreen, senzor, ekran ili mehanički sistem nisu rješenje sami po sebi. Prvo definišemo šta treba postići, a tek onda biramo tehnologiju i razvijamo proizvod koji odgovara stvarnom problemu.

Problem dolazi prije tehnologije
Klijenti nam rijetko dolaze sa potpuno definisanim proizvodom. Mnogo češće razgovor počinje potrebom: privući pažnju, objasniti proizvod, napraviti zanimljiviju promociju, pojednostaviti neki proces ili osmisliti nešto što još ne postoji kao gotovo rješenje.
To je zapravo dobar početak.
Ako projekat odmah definišemo kao touchscreen, senzor, aplikaciju ili određeni uređaj, ograničili smo rješenje prije nego što smo u potpunosti razumjeli problem.
Prvo definišemo šta treba postići
Prije tehnologije dolaze pitanja. Ko će koristiti rješenje? Gdje će se nalaziti? Koliko traje interakcija? Šta korisnik treba da uradi, razumije ili zapamti? Da li sistem treba da informiše, zabavi, prikupi podatke, pokrene određenu akciju ili jednostavno privuče pažnju?
Isti cilj može imati potpuno različita tehnička rješenja.
Nekada je pravi odgovor interaktivni ekran. Nekada senzorski sistem, fizička instalacija ili mehanički element. A nekada je najbolje rješenje mnogo jednostavnije nego što se u početku očekivalo.
Ponekad je jednostavno. Ponekad nije.
Ne pokušavamo u svaki projekat uključiti što više tehnologije. Cilj je pronaći pravi odnos između funkcije, korisničkog iskustva, prostora, tehnologije i budžeta.
Kada projekat zahtijeva složeniji sistem, iza jednostavne interakcije često se nalazi mnogo rada koji korisnik nikada ne vidi — elektronika, kabliranje, kontroleri, konstrukcija, softver, napajanje, testiranje i priprema za svakodnevni rad.
Upravo zato svaki dio mora biti razvijen kao dio istog proizvoda.
Jedan proizvod povezuje više disciplina
Custom projekti se rijetko završavaju unutar samo jedne discipline.
Kućište mora odgovarati prostoru. Elektronika mora biti sigurna i dostupna za servis. Softver mora odgovarati načinu korištenja. Konstrukcija mora biti stabilna. Komponente moraju moći da se proizvedu, sastave, transportuju i instaliraju.
Odluka donesena u jednom dijelu projekta utiče na sve ostale.
Zato dizajn, mehaniku, elektroniku, softver i proizvodnju posmatramo kao dijelove jednog sistema, a ne kao odvojene zadatke.
Od nejasnog zahtjeva do konkretnog proizvoda
Proces može početi jednom rečenicom, skicom ili problemom koji tek treba definisati.
Iz toga razvijamo funkciju, način korištenja i tehničke zahtjeve. Slijede koncept, dizajn, prototip, testiranje i proizvodnja, sve dok ideja ne postane sistem koji može pouzdano raditi u stvarnom prostoru.
Zato kod nas pitanje nije:
„Koji uređaj možemo staviti ovdje?“
nego:
„Šta želimo da se ovdje dogodi — i šta treba napraviti da to radi?“
Tu počinje razvoj proizvoda.
FROM IDEA TO REALITY.

